Za austrijskog arhitekta mlađe generacije Hansa Gangolya odrednica je, možda zbog životnih prilika slučajna, da gradi na rubovima, daleko od blještavila centara i užurbane mijene slika i tendencija. Takva je djelatnost nužno praćena stalnim otporima plivanju protiv struje regionalizma, koji samouvjereno raspolaže arsenalom formi navodno tipičnih i jedino mogućih za određenu regiju.
Gradišće (Burgenland) rubna je austrijska regija, zanimljiva ne samo zbog mješavine etničkih zajednica i jezika već i zbog kvalitetne i karakteristične anonimne arhitekture panonskog tipa koja je, međutim, do danas već velikim dijelom nestala. Čvrsta mađarska feudalna struktura (Gradišće je tek 1918. godine pripalo Austriji) odredila je topografiju gradišćanskog sela - s obje strane ceste nižu se uske, dugačke parcele kod kojih okućnica prelazi u njivu. Zbog feudalnog poreza na prozore, gradišćanska kuća ima prema cesti posve usku, manje ili više ukrašenu fasadu, a razvija se u longitudinalnom smjeru, pri čemu su pojedini prostori dostupni s vanjskog trijema.